FIZIKALNA TERAPIJA U VAŠEM DOMU (BEOGRAD)
Skolioza predstavlja abnormalnu bočnu krivinu kičme. Najčešće se dijagnostikuje u detinjstvu ili ranoj adolescenciji. Skolioza se može javiti kod ljudi sa stanjima kao što su cerebralna paraliza ili mišićna distrofija, ali su uzroci večine slučajeva skolioze nepoznati.
Skolioza se obično razvija u torakalnoj kičmi ili torakolumbalnom delu kičme. Zakrivljenost leđa može se razviti kao jedna krivina (u obliku slova C) ili kao dve krivine (u obliku slova S).
Većina slučajeva skolioze je blaga, ali se krivine kičme mogu pogoršavati kako deca rastu. Teška skolioza može biti onesposobljavajuća, a u pojedinim slučajevima krivina može smanjiti količinu prostora u grudnom košu, i otežati pravilno funkcionisanje pluća.
Lečenje skolioze mahom je konzervativno, ali je u nekim slučajevima potrebno pribeći i operaciji.
Prema lokalizaciji u odnosu na zahvaćeni deo kičme, skolioza može biti:
Postoji niz tipova i uzroka skolioze kao što su:
Najčešća je idiopatska skolioza – čiji naziv ukazuje i znači da nema specifičnog uzroka. U praksi, idiopatska skolioza čini 80 procenata svih slučajeva pedijatrijske skolioze. Degenerativna skolioza je takođe prilično česta. Prema nekim studijama, ova vrsta skolioze pogađa otprilike 38% stanovništva, od toga čak 8 % starijih od 25 godina i do 68 % onih koji imaju 60 i više godina.
Ređi oblici uključuju: urođenu skoliozu, koja pogađa jedno od deset hiljada novorođenčadi
Da biste razumeli skoliozu, prvo morate da znate kako izgleda i kako radi zdrava kičma. Nasuprot skoliozi, normalne krivine kičme se javljaju u cervikalnom, torakalnom i lumbalnom delu, u takozvanoj sagitalnoj ravni. Opet za razliku od skolioze, a posmatrajući s leđa, ove krivine nisu vidljive, a njihova glavna funkcija je da rade kao amortizeri za distribuciju mehaničkog naprezanja prilikom kretanja.
Da pojasnimo neke od termina, postoje četiri regiona kičme:
Obuhvata vrat, koji počinje u dnu lobanje. Sadrži sedam malih kičmenih pršljenova, koji nose oznake od od C1 do C7 (C od cervikalni). Brojevi označavaju nivo pršljenova. C1 je najbliži lobanji, dok je C7 najbliži grudima.
Srednji deo leđa sa 12 pršljenova koji su označeni od T1 do T12 (T znači grudni). Pršljenovi u grudnoj kičmi spajaju se sa rebrima, čineći ovaj deo kičme relativno krutim i stabilnim. Samim tim, torakalni deo kičme se ne pomera toliko kao drugi regioni kičme.
Donji deo leđa nosi pet pršljenova koji nose oznake od L1 do L5 (L znači lumbalni). Ovi pršljenovi su najveći i najjači pršljenovi, odgovorni za nošenje većeg dela težine tela. Lumbalni pršljenovi su takođe poslednji pravi pršljenovi.
Sakrum ima pet pršljenova koji se obično spajaju u odrasloj dobi kako bi formirali jednu kost. Trtična kost - poznata kao repna kost - ima četiri (ali ponekad i pet) spojenih pršljenova.
Postoji nekoliko znakova koji mogu ukazivati na mogućnost skolioze. Ukoliko primetite jedan ili više od sledećih znakova, zakažite pregled kod lekara.
Rana dijagnoza skoloze je ključna.
Skolioza se može razviti u detinjstvu ili ranom detinjstvu. Međutim, primarna starost za pojavu skolioze je 10-15 godina, podjednako se javlja kod oba pola. Žene imaju osam puta veće šanse da napreduju do veličine krive koja zahteva lečenje. Preporuka je da roditelji redovno vode decu na kontrolu kičme i redovne preglede kako bi se stanja kao što je skolioza mogla rano dijagnostikovati i lečiti. Ovo je nekad problem jer deca od 12 godina često zahtevaju privatnost za vreme kupanja ili oblačenja kada je promenu najlakše primetiti. Uobičajeni znaci skolioze uključuju neravna ramena ili kukove, ali je često sasvim bezbolno stanje koje, eto, može proći neprimećeno.
Naučno je dokazano da ako se skolioza može dijagnostikovati pre nego što dete ima nagli rast, moguće je da odrediti plan lečenja koji sprečava formiranje veće krivine tokom perioda rasta.
Roditelji nas često pitaju; šta su mogli da urade da spreče skoliozu, ali skolioza je veoma interesantna bolest jer trenutno nema poznatog uzroka ili metode prevencije.
Drugo uobičajeno pitanje je: da li su loše držanje ili teški ruksaci mogli da izazovu skoliozu deteta? Iako ove dve stvari mogu biti povezane sa drugim stanjima kičme i leđa, one ne izazivaju skoliozu.
Najčešći odgovor na ovo je: ali niko u našoj porodici nema skoliozu!
U stvarnosti, a s obzirom na često blagu prirodu promene, verovatno je da neko imao, ali je to prošlo neprimećeno. Naravno, postoje i slučajevi kada je dete prvo u porodici kod koga se to stanje razvije.
SAMO MALI BROJ PACIJENATA SA SKOLIOZOM ZAHTEVA LEČENJE
Zapravo, svega oko 30 procenata pacijenata koji imaju skoliozu potrebno je lečenje, a još manjem procentu — oko 10, je potrebna operacija.
Ukoliko je vašem detetu dijagnostikovana skolioza, ne plašite se. Skolioza je stanje koje se može lako upravljati kada se dijagnostikuje rano. Postoje različite ortoze i mideri za kontrolu i korekciju skolioze. Za decu koja još odrastaju, ona se koriste kako bi se sprečilo dalje pogoršanje skolioze dok dete raste. Čak i kada nose ova pomagala većina dece živi normalnim životom i učestvuje u istim aktivnostima kao i njihovi vršnjaci.
S druge strane, operacija, ako je potrebna, daje dobre rezultate.
Kada je u pitanju skolioza, naravno da u lečenju skolioze želimo da primenimo najmanje invazivne tretmane. Schroth metoda je oblik fizikalne terapije sa malim uticajem, I vežbama za skoliozu koje su tako dizajnirane da zaustave napredovanje krivine, I unaprede kvalitet života. U nekim slučajevima, ova metoda SCHROT metoda može čak sprečiti potrebu za operacijom kičme.
Schroth metoda predstavlja vrstu fizikalne terapije za konzervativno lečenje skolioze. Kao i većina programa fizikalne terapije, potrebno je prilagoditi pristup tretmanu na osnovu uzrasta, zrelosti skeleta i specifične zakrivljenosti kičme.
Schroth terapija ne leči skoliozu, ali dokazano može pomoći u zaustavljanju napredovanja vaše skolioze i smanjiti šanse da će vam biti potrebna operacija.
Dužina Schroth programa fizikalne terapije za skoliozu može da varira, ali se obično sastoji od jedne ili dve sesije nedeljno, do 12 nedelja.
Fizioterapeut će vam pomoći vežbama sa malim uticajem kao što su:
Schroth metoda deluje na prirodno usklađivanje držanja i pomaže da se ojačaju mišići koji podržavaju kičmu, sa ciljem da pacijent funkcioniše najbolje što može.
Cilje je da po završetku Schroth programa fizikalne terapije, veštine, vežbe i položaji postanu navika i postanu prirodni deo svakodnevnog života.
Sem toga, cilj je naravno, da se izbegnu pogoršanja krivine ili operacija, i da se učestvuje u fizičkim aktivnostima i normalno živi sa skoliozom.
Fizikalna terapija Sučević vam stoji na raspolaganju da osmislimo najbolji program za kontrolu i korekciju navika ili pokreta koji mogu pogoršavati vaše telesno zdravlje. Dugogodišnja klinička i privatna praksa, kao i brojni zadovoljni klijenti i pacijenti govore o našim uspešnim poduhvatima u radu sa problemima na kičmi.
Kontaktirajte nas za konsultaciju!