Ligamenti kolena predstavljaju fibrozno, vezivno tkrivo koje konstruiše vezu između kostiju. Kolagena vlakna ligamenata su isprepletena kako bi pružala čvrstinu i stabilizovala kosti u zglobovima. Kao takvi, ligamenti imaju značajnu ulogu u kretanju, ali nemaju razvijenu sposobnost regeneracije.
Kao tkivno su elastični, ali ujedno vrlo čvrsti, jaki i efikasni. Povrede ligamenta nastaju ukoliko se limiti njihove elastičnosti prekorače. Postoji četiri ligamenta u kolenu, a u osnovi njihova glavna funkcija je da drže kosti u poravnanju dok mišići pomeraju zglob.
Povrede ligamenata kolena
Akutni simptomi povrede ligamenata su otok, bol i nemogućnost potpunog savijanja i opružanja. Rezultat povrede ligamenata je nestabilnost i neposlušnost (otkazivanje) kolena u izvođenju pojedinih pokreta. Ovakvi simptomi ne smeju se zanemariti jer vremenom disfunkcije kolena mogu da izazovu oštećenja drugih, okolnih tkiva zgloba kolena. Povreda ligamenta se pouzdano dijagnostikuje različitim testovima ili magnetnom rezonancom. Ovaj tip traume ne može se dijagnostifikovati rendgenskim snimkom.
Vrste ligamenata kolena
Koleni zglob povezuju snažni ligamenti. Sa spoljašnje strane je ligamentum collaterale laterale ili lateralni kolateralni ligament (LCL). Sa unutrašnje ligamentum collaterale mediale ili medijalni kolateralni ligament (LCM). U samom zglobu postoje dve kratke unutrašnje veze ligamentum cruciatum anterior ili prednji ukršteni ligament (LCA) i ligamentum cruciatum posterior ili zadnji ukršteni ligament (LCP).
Kolateralni ligamenti sprečavaju bočnu dislokaciju zgloba, a ukršteni prednje-zadnju dislokaciju. Meniskusi su povezani međusobno ligamentima, kao i sa kapsulom, femurom, tibijom, fibulom i patelom.
Stabilnost kolena
Stabilnost kolena je kontrolisana sinergističkim delovanjem kapsulo-ligamentarnih struktura kao pasivnih stabilizatora. I drugo, delovanjem periartikularnih mišića, kao aktivnim stabilizatorima kolena. Ligamenti ne samo da predstavljaju prvu odbranu protiv prekomernih stresova, već i obezbeđuju koordinaciju suptilnih pokreta zgloba kolena.
Posebna biohemijska građa ligamenata omogućava ne samo mehaničku, već i senzornu funkciju. Klinički značaj senzorne uloge u predelu zgloba kolena prvi je istakao Duchene u 19. veku. Potom je dr Le Roy Abbot 1944. god. uveo koncept kinetičkog lanca (ligament-centralni nervni sistem-mišić), čiji poremećaj dovodi do oštećenja zglobova. Palmer je 1938. god. demonstrirao odnos ligamenata i mišića. Tom prilikom je stimulacijom medijalnog kolateralnog ligamenta dobio kontrakciju m. vastus medijalisa i mišića zadnje lože buta.
Uloga ligemenata u kolenu
U održavanju normalne kinematike zgloba kolena ligamenti imaju dve osnovne uloge:
1. služe kao dinamički vodič (gde je bitna senzorna uloga) I
2. služe kao pasivni stabilizatori.
U predelu zgloba kolena razlikujemo dve vrste osećaja: propriocepciju, koja definiše poziciju zgloba i kinesteziju, koja definiše kretanje zgloba. Razlikujemo i dve vrste receptora – Vater-Pačinijevi receptori i Goldžijevi receptori. Receptori imaju klinički značaj jer osećaj u kolenu zavisi od broja određenih receptora u ligamentu.
Između receptora i centralnog nervnog sistema interponirani su nervi. Nervi igraju važnu senzornu ulogu. Oni su razlog što oštećenje ligamenata uzrokuje gubitak proprioceptivne povretne sprege.
Funkcije ligamenata u kolenu
Kolateralni ligamenti imaju funkciju da stabilizuju koleno pri pokretima promene pravca. Ukršteni ligamenti sprečavaju klizanje kolena u pravcu napred – nazad potkolenice u odnosu na natkolenicu. Meniskusi smanjuju kontakt između femura i potkolenice. Uloga meniskusa pri pokretima kolenog zgloba je amortizacija i raspored mehaničkih sila u kolenom zglobu.
Ligamenti unutrašnje strane kolena
Ligamenti unutrašnje strane kolena su: ligamentum collterale mediale (LCM) i medijalna strana fibrozne kapsule, kapsularni ligament. Ovi ligamenti su najčešće izloženi povredama.
LCM predstavlja trouglastu, fibroznu traku sa vrhom okrenutim unazad. Dugačak je oko 10 cm i pruža se koso, odozgo nadole i napred, od unutrašnjeg epikondila butne kosti do unutrašnje strane i unutrašnje ivice tibije. Sastoji se od prednjih, uzdužnih i zadnjih, kosih vlakana. Sva vlakna su zategnuta u punoj ekstenziji. Po započinjanju fleksije zadnja vlakna se relaksiraju, dok su prednja i dalje zategnuta i počinju da se povlače unazad. Ova zategnutost tokom fleksije onemogućava abdukciju potkolenice.
Kapsularni ligament
Kapsularni ligament je u anatomskom i funkcionalnom smislu podeljen na tri dela:
Prednji deo – sastoji se od prednjeg dela zglobnekapsule pojačane retinakulima medijalnog vastusa. Oni predstavljaju izdanke m. vastusa medialisa koji su utkani u zglobnu kapsulu.
Srednji deo – Često se naziva i duboki sloj LCM. Sastoji se od gornjeg, snažnijeg menisko-femoralnog dela i donjeg, slabijeg menisko-tibijalnog. Vlakna koja su srasla sa cirkumferencijom meniskusa nazivaju se ligamentum coronarium.
Zadnji deo kapsularnog ligamenta se nalazi na spoju unutrašnje i zadnje strane tibije i širi se lepezasto ka medijalnom kondilu.
Ligamenti spoljašnje strane kolena
Ligamentum collaterale laterale (LCL) predstavlja površni sloj. Ovaj ligament u fleksiji sprečava jače rotacione pokrete tibije (naročito unutrašnju rotaciju). U ekstenziji sprečava antero-posteriorne pokrete kondila femura. Duboki sloj predstavlja kapsularno zadebljanje, varijabilne snage.
Ukršteni ligamenti kolena
Ligamentum cruciatum anterius (LCA) i ligamentum cruciatum posterius (LCP) čine ukrštene veze kolenog zgloba. Tako se nazivaju po svom tibijalnom pripoju. Oni se ukrštaju u sagitalnoj i frontalnoj ravni, nalaze se intraartikularno, ali ekstrasinovijalno. Slabo su vaskularizivani i ishranjuju se preko sinovijalne ovojnice. Oba ukrštena ligamenta imaju ključnu ulogu u održavanju pravilnih pokreta u kolenu, tako da se nazivaju centralnim stožerom.
Ligamentum cruciatum anterius (LCA)
Ovaj ligament je dužine oko 3,5 cm i pripaja se distalno na delu platoa tibije ispred eminencije. Potom se penje koso put gore, pozadi i upolje do proksimalnog pripoja na zadnje-unutrašnjoj strani lateralnogkondila. Njegova zategnutost u fleksiji onemogućava prednje-zadnje klizanje femoralnih kondila, a u hiperekstenziji sprečava rekurvatum kolena.
Ligamentum cruciatum posterius (LCP)
Dužine oko 2,7 cm, lepezastog je izgleda, masivniji i oko 2,5 puta jači od LCA. Pripaja se na zadnjoj ivici tibijalnog platoa, a zatim pružajući se nagore, naviše i unutra. Ukršta se sa LCA i pripaja na spoljašnjoj starnai medijalnog kondila. Smatra se najvažnijim ligamentom kolena u održavanju adekvatnog centra rotacije. Pri spolljnjoj i unutrašnjoj rotaciji dovodi koleno u neutralan položaj. Isto tako ima važnu ulogu u održavanju centra fleksije.
Osnove rehabilitacije povrede ligamenata
- Istezanje kolena
- Ojačavanje kolena
- Vežbe balansa
- Pliometrijske vežbe
- Drugi terapijski modaliteti za kontrolisanje otoka i bola
Zglob kolena je krucijalni noseći zglob tela. Ovaj kompleksni sistem odgovoran je za veliki dijapazon pokreta i radnji. Povreda ligamenta kolena može ozbiljno ograničiti svakodnevno funkcionisanje i aktivnosti. Fizikalna terapija može pomoći u vraćanju mobilnosti i funkcije zgloba kolena. Primenom fizikalne terapije i rehabilitacije ligamenata možete se na brz i bezbedan način vratiti normalnim aktivnostima.