FIZIKALNA TERAPIJA U VAŠEM DOMU (BEOGRAD)
Prelom skočnog zgloba i fizikalna terapija - U većini slučajeva sa rehabilitacija preloma skočnog zgloba otpočinje 6 nedelja nakon operacije. Glavni problem kod preloma skočnog zgloba je mobilnost koja se gubi već nakon prvih 5 dana nakon imobilizacije, stoga su brojni autori posvetili pažnju istraživanju na koji način parcijalno oslanjanje na nogu može povoljno da utiče na mobilnost. Potrebno je još jednom istaći da samo i isključivo operator može odlučiti kada će se otpočeti sa oslanjanjem na nogu i da li će ortoza za skočni zglob biti upotrebljena.
U nedavnoj studiji koja je izvedena na pacijentima koji su pretrpeli trimaleolarnu frakturu skočnog zgloba, dozvoljen je oslonac na nogu nakon dve nedelje sa ortozom, te je razlika bila statistički značajna u odnosu na grupu kojoj nije bio dozvoljen oslonac na nogu. Naime, grupa kojoj je bio dozvoljen oslonac na nogu se vratila normalnim aktivnostima za 12 nedelja. Međutim, drugi autori su pronašli značajne probleme koji su se ogledali u povećanom riziku za infekciju rane, pa se aktivne i pasivne vežbe (do granice bola), za povećanje obima pokreta, preporučuju tek kada se formira ožiljak nakon skidanja konaca.
Prvi i osnovni cilj prve faze rehabilitacije se odnosi na vreme 6 – 8 nedelja nakon operacije u kojoj se otklanjaju deficiti u aktivnom i pasivnom obimu pokreta sve u granicama tolerancije na bol. Otok zgloba uzrokovan neupotrebom, prinudni funkcionalni položaj koji je prouzrokovan imobilizacijom, kontraktura ligamenata i ožiljačno tkivo kao posledica operacije je sve što utiče na mobilnost zgloba. Pored navedenih problema susrećemo se sa abnormalnim pokretima koji su posledica gipsanja ili upotrebe ortoze, što sve dovodi do narušene šeme pokreta hoda, funkcionalnog disbalansa i restrikcije na polju aktivnosti dnevnog života. Ono što gotovo uvek prolazi nezapaženo nakon povreda skočnog zgloba je zadnja fioka skočne kosti (pokret skočne kosti koji se ogleda u klizanju unazad) koja je korelisana restrikcijom dorzalne fleksije stopala. Ključ slobode pokreta prednje i zadnje fioke leži u aktivaciji gornje i donje fibularne glave preko čijeg artrokinematičkog delovanja dobijamo značajno bolju mobilnost zgloba.
U prvoj fazi osnovni terapijski ciljevi su:
Uspostaviti pasivni obim pokreta
Uspostaviti aktivni obim pokreta
Smanjiti otok zgloba
Obezbediti što veći stepen funkcionalne mobilnosti
Smanjiti ožiljačno tkivo
Uspostaviti mobilnost i kontraktilnost mekog tkiva
Druga faza rehabilitacije se odvija obično od 9 – 12 postoperativne nedelje. Koristi se progresivni kineziterapijski tretman koji ima za cilj jačanje mišića koji okružuju skočni zglob. Tako se deluje na prednji i zadnji tibialis, peronealni mišić kao I mišiće lista. Obično za ovaj tip vežbi koristimo elastične trake, stacionarni bicikl i stepenice. Naročitu pažnju moramo obratiti na jačanje mišića zadnje lože potkolenice iz razloga što usled imobilizacije dolazi do atrofije koja je izrazita. Ovaj deo kineziterapijskog tretmana obično se dopunjuje sa mobilizacijom zgloba i okolnog mekog tkiva. Proprioceptivne aktivnosti se mogu uvesti u program tek onda kada pacijent pokaže zadovoljavajući nivo balansa.
Terapijski ciljevi druge faze rehabilitacije preloma skočnog zgloba su:
Smanjenje bola i otoka
Povećanje obima pokreta do maksimuma
Povećanje mišićne snage i izdržljvosti
Poboljšati funckionalnusnagu i motornu kontrolu
Poboljšati propriocepciju i smanjiti rizik od ponovnog povređivanja
Treća faza rehabilitacije se obično sprovodi od 13 – 18 postoperativne nedelje, a prelom je u ovoj fazi potpuno srastao – kalus je formiran. Ova faza rehabilitacije se odlikuje naprednim programima u jačanju muskulature koja okružuje skočni zglob. Terapeutske vežbe za jačanje se rade na 60% - 70% od maksimuma. Poseban akcenat se stavlja na ekscentrični deo kontrakcije. Funkcionalni trening je neizostavni deo kod pacijenata koji žele da se vrate sportski aktivnostima.
Terapijski ciljevi treće faze su:
Pun aktivni i pasivni obim pokreta
Snaga mišića 80% - 90% od maksimuma
Motorna kontrola bez ispada
Četvrta faza rehabilitacije se nadovezuje na treću fazu, te se nastavlja nakon 19. postoperativne nedelje. Za nju se vezuje glavni cil,j a to je vraćanje sportskim aktivnostima bilo da su profesionalnog ili rekreatvnog karaktera. U ovoj fazi poseban naglasak je na pliometrijskim vežbama koji predstavljaju sportsko – specifične aktivnosti. Pliometrijske vežbe su dosta stresne za zglobove iz razloga što pre kontrakcije imamo istezanje mišićne grupe koja je u akciji.
Terapijski ciljevi četvrte faze:
Vratiti se sportskim aktivnostima
Program vežbi za prelom skočnog zgloba treba da bude glavna komponenta vaše rehabilitacije gležnja nakon preloma. Obavezno pažljivo pratite uputstva svog fizioterapeuta i postavljajte pitanja ako ih imate.
Vežbe za rehabilitaciju preloma skočnog zgloba mogu uključivati:
Program vežbanja kod kuće može da se nastavi nekoliko meseci nakon zvaničnog perioda rehabilitacione terapije.
Poznato je da kost raste i preoblikuje se kao odgovor na stres (pokrete i zadatke) koji joj je postavljen. Vaš fizioterapeut može pomoći u prepisivanju vežbi koje primenjuju pravi stres u pravom smeru kako bi se osiguralo da dođe do maksimalnog zarastanja kostiju i da će vaš slomljeni skočni zglob pravilno funkcionisati.
Trening hoda će takođe biti važan nakon preloma skočnog zgloba. Vaš fizioterapeut može vam pomoći da napredujete od korišćenja pomoćnog uređaja do samostalnog hodanja.
Ako ste imali operaciju da biste smanjili prelom skočnog zgloba, oko reza može biti ožiljno tkivo. Vaš fizioterapeut može da izvrši masažu ožiljnog tkiva i mobilizaciju kako bi poboljšao pokretljivost ožiljka. Terapeut vas takođe može naučiti kako da sami izvodite tehnike masaže ožiljaka.
Ukoliko vas interesuje prikaz dela terapijskih postupaka iz prakse, video možete pogledati ovde: Rehabilitacija preloma skočnog zgloba.
Trimaleolarni prelom spada u teške telesne povrede. Sekundarni problemi i komplikacije se mogu očekivati u toku postoperativnog perioda kao i u toku rehabilitacije. Na primer bol u donjim leđima, koji se razvija u predelu sakroilijačnog zgloba kao rezultat antalgičnog kinetičkog lanca. Veoma je važno da se stepen motorne kontrole normalizuje i da se pomagala u vidu štaka odbace u najkraćem mogućem periodu. Plantarni fascitis se također često javlja kao rezultat položaja stopala u hiperpronaciji i ograničene dorzalne fleksije stopala. Često se dešavaju i problemi poput: hroničnog bola, smanjenja pokreta, rekuretnog oticanja i nestabilnosti, za koje doktori najčešće namaju logično objašnjenje.
U godinama koje dolaze, napredne hirurške metode i rehabilitacione tehnike imaju za cilj što brže i efikasnije vraćanje normalnim aktivnostima nakon ovakve povrede. Potreba za stručnjacima koji će profilisati sebe da se bave isključivo stopalom i skočnim zglobom je velika. Adekvatna rehabilitacija preloma skočnog zgloba je od presudne važnosti jer nepravilno tretiranje ovakve povrede može nositi teške i dugotrajne posledice.