Fizikalna rehabilitacija posle operacije tumora na mozgu

Sadržaj:

Ako ste vi ili vaš najbliži nedavno imali operaciju tumora na mozgu, verovatno ste zatrpani informacijama, savetima i sopstvenim strahovima. Ovaj tekst pišem kao fizioterapeut sa iskustvom u neurološkoj rehabilitaciji, sa ciljem da dobijete jasan, praktičan i medicinski zasnovan putoka. Rehabilitacija nije „dodatak“ lečenju; to je deo lečenja. Kvalitetno sproveden program može da skrati boravak u bolnici, ubrza povratak samostalnosti i poboljša kvalitet života, čak i kada se bolest ponaša agresivno. Smisao je da se fokusiramo na ono što možemo da poboljšamo – pokret, ravnotežu, hod, izdržljivost, disanje, bezbednost u kući i zajednici – uz stalnu koordinaciju sa neurohirurgom, onkologom i neurologom. Savremene smernice naglašavaju da neurološka rehabilitacija treba da bude dostupna svim odraslim osobama sa tumorima mozga, u bolnici, ambulantno ili kod kuće, kako bi se očuvao maksimum funkcije.

Šta očekivati posle operacije tumora na mozgu

Period posle kraniotomije nosi svoje specifičnosti: rana može boleti, prisutan je umor, glavobolja, ponekad vrtoglavica, mučnina, slabost jedne strane tela, poremećaj ravnoteže ili govora. U prvim danima prioriteti su bezbedno ustajanje, sprečavanje tromboze i komplikacija sa plućima, zaštita hirurške regije i kontrola bola. U narednim nedeljama plan se širi: radimo na uspravljanju, prvom hodu, treniramo samouslužne aktivnosti, vraćamo koordinaciju i kondiciju. Praksa pokazuje da rehabilitacija nakon primarnih tumora mozga može da smanji onesposobljenost i da je ambulantni, intenzivniji pristup naročito koristan kada je tim uigran. 

Zašto je rani početak rehabilitacije presudan

Rana mobilizacija – uz saglasnost neurohirurga – povezana je sa bržim postizanjem funkcionalne samostalnosti i kraćim zadržavanjem u bolnici. Nedavno real-world istraživanje na pacijentima sa gliomima pokazalo je da protokol rane mobilizacije smanjuje bol, ubrzava vreme do samostalnog hodanja i skraćuje hospitalizaciju, iako dugoročni ishodi ostaju slični. To je važna poruka: ne čekamo “savršeno” vreme, već u bezbednim uslovima krećemo ranije – i dobijamo “bržu pobedu” u ključnim dnevnim funkcijama. 

Multidisciplinarni tim i uloga fizioterapeuta

Najbolje rezultate postiže tim: neurohirurg, onkolog/radijacioni onkolog, neurolog, fizioterapeut, radni terapeut, logoped, psiholog/neuropsiholog i medicinska sestra. Smernice iz Evrope i Velike Britanije naglašavaju upravo takav multidisciplinarni pristup i kontinuitet nege tokom celog puta bolesti. Fizioterapeut vodi procenu pokreta, ravnoteže, snage i izdržljivosti, planira i dozira vežbe, uči bezbedne transfere, trening hoda i upotrebu pomagala, radi na respiratornoj higijeni i energetskoj ekonomiji. Naša uloga je i da prepoznamo dan kada treba stati korak ranije i dan kada smemo da pritisnemo gas malo jače. 

Bezbednosni okviri posle kraniotomije (šta smete, a šta ne)

Prvih nedelja pazimo na ranu i intrakranijalni pritisak. Izbegavamo nošenje teških tereta, nagle zadrške daha (Valsalva), forsirana naprezanja i položaje koji izazivaju pulsirajući bol u glavi. Postepeno uvodimo uspravljanje: sedenje, pa stajanje uz merenje pritiska i posmatranje simptoma. Čuvamo ravnotežu i glavu od udarca; u ranoj fazi ponekad preporučujemo meku zaštitu pri hodu kod kuće. Simptomi kao što su nova jaka glavobolja, nagla slabost, poremećaj govora ili konvulzije su razlog za hitnu procenu. U onkologiji je čest i terapijski umor (cancer-related fatigue) – učimo pacijenta da rasporedi energiju u “blokove” aktivnosti i odmora. Ovaj okvir proističe iz kombinacije neurohirurške prakse, onkološke rehabilitacije i ERAS principa u neurohirurgiji. 

Procena funkcionalnog statusa – kako planiramo terapiju

Na prvom susretu mapiramo sadašnje mogućnosti: kako sedite, ustajete, održavate ravnotežu, koliko brzo se umarate, kako dišete i koliko je siguran vaš hod. Koristimo standardizovane instrumente (npr. skale za ravnotežu, testove izdržljivosti i funkcionalne nezavisnosti), ali još važnije – posmatramo kako obavljate ono što vam je važno: odlazak do kupatila, penjanje uz stepenice u zgradi bez lifta, ulazak u taksi ili gradski prevoz. Kod tumora mozga često pratimo i pažnju, pamćenje, planiranje zadataka; tu se uključuje neuropsiholog, jer je blagovremena kognitivna rehabilitacija važna za povrat integrisanih dnevnih uloga.

Šta konkretno radimo na fizikalnoj terapiji (pokret, ravnoteža, hod, snaga, disanje, vestibularni sistem)

U ranoj bolničkoj fazi počinjemo sa vežbama disanja i prevencijom komplikacija na plućima, aktivacijom cirkulacije i nežnim pokretima ekstremiteta. Čim dobijemo zeleno svetlo, prelazimo na uspravljanje: sed–staj–prvi koraci. U ambulantnoj fazi i u kućnim posetama gradimo na tome: trening ravnoteže, koordinacije i hoda (uključujući rad na brzini i dužini koraka), ciljano jačanje slabijih mišićnih grupa, trening izdržljivosti po principu “malo, često i smisleno”. Vestibularne vežbe su od velike koristi kada postoji vrtoglavica i nestabilnost nakon zahvata u zadnjoj lobanjskoj jami ili posle edema; postupno uvodimo pokrete glave, vizuelnu stabilizaciju i izazove na nestabilnim podlogama, ali sve pod kontrolom simptoma. Iskustva lekara pokazuju da ovakve rehabilitacione strategije poboljšavaju funkcionalni ishod i kvalitet života kod pacijenata sa gliomima i drugim tumorima mozga.

Umor, pažnja i pamćenje – kako kognitivna i psihološka podrška utiču na oporavak

Umor nije “lenjost”, već najčešći simptom u onkologiji. Učimo vas energetskoj ekonomiji: planiranju dana, prioritetima, mikro-pauzama i progresivnom povećanju opterećenja. Kognitivne tegobe – “magla”, sporije procesiranje, oscilacije koncentracije – često su posledica i bolesti i terapije (operacije, zračenja, kortikosteroida, antiepileptika). Uključivanje neuropsihološke procene i ciljanih kognitivnih vežbi može da popravi pažnju i funkcionalnu samostalnost.

Kućni program i telerehabilitacija

Ne završava sve na stolu za vežbe. Dajemo jasan kućni program, snimljen ili napisan po koracima, sa “semafor” pravilima: šta radite svakog dana, šta radite samo u prisustvu terapeuta, i šta odlažete dok neurohirurg ne potvrdi. Telerehabilitacija je postala dobar dodatak – video sesije za proveru tehnike, prilagođavanje opterećenja i praćenje napretka – naročito kada ste iscrpljeni ili vam je put kroz grad naporan. Ovakav “hibridni” model je sve zastupljeniji u onkološkoj rehabilitaciji širom sveta, a suštinski oslanja se na iste principe koje preporučuju vodeće smernice rehabilitacije u raku. 

Značaj kućne rehabilitacije i fizioterapeuta kod kuće

Za mnoge pacijente, posebno u prvim nedeljama nakon operacije tumora na mozgu, putovanje do klinike predstavlja ozbiljan izazov – zbog slabosti, vrtoglavice, umora ili otežanog transporta. Zato je fizioterapeut kod kuće jedna od najtraženijih i najkorisnijih usluga. Dolazak terapeuta u vaš dom znači da rehabilitacija može da počne ranije i da bude prilagođena realnom prostoru u kojem živite. To podrazumeva vežbe koje vam pomažu da bezbedno ustajete iz kreveta, koristite kupatilo, penjete se uz stepenice u zgradi ili ulazite u automobil. Kućna rehabilitacija je i velika podrška porodici, jer fizioterapeut pokazuje kako da pomognu a da ne ugroze pacijentovu samostalnost. Pacijenti sve više traže upravo ovu vrstu pomoći – fizioterapeuta koji dolazi u kuću i prilagođava vežbe svakodnevnom životu. Ovaj pristup daje sigurnost, smanjuje rizik od padova i ubrzava vraćanje samostalnosti, a istovremeno čuva kontinuitet lečenja i omogućava da se terapija sprovodi u najvažnijem okruženju – sopstvenom domu.

Koliko traje rehabilitacija i šta realno možete da očekujete

Dužina rehabilitacije zavisi od vrste tumora, obima operacije, prisutnih neuroloških ispada, dodatnih terapija (zračenje, hemioterapija), opšte kondicije pre bolesti i snage socijalne podrške. Tipično, rani bolnički deo traje nekoliko dana do dve nedelje, a zatim sledi 6–12 nedelja ambulantnog rada uz kućni program; mnogi pacijenti nastavljaju “održavanje” kroz strukturisane vežbe i nakon toga. Dokazi su jasni: multidisciplinarna rehabilitacija smanjuje onesposobljenost, naročito kada je intenzivnija i strukturisana. Realna očekivanja su ključna – nekada je cilj potpuna samostalnost, nekada bezbedan hod uz pomagalo i bezbedno upravljanje dnevnim aktivnostima. 

Posebnosti kod visokogradusnih tumora i tokom/posle zračenja i hemioterapije

Kod visokogradusnih glioma (npr. glioblastoma) bolest i lečenje stvaraju dinamičan klinički teren. Tokom zračenja i/ili hemioterapije plan vežbi “diše”: smanjujemo intenzitet u danima kada je umor izraženiji, čuvamo ravnotežu elektrolita i hidraciju, pazimo na hematološke parametre. Upotreba kortikosteroida i antiepileptika menja tonus i izdržljivost – zato redovno re-kalibrišemo program. Skorašnji pregledi literature naglašavaju da kombinacija fizioterapije, radne terapije, kognitivne i psihološke podrške daje najbolje rezultate u glioblastomu, uprkos kompleksnosti bolesti. 

Kako izgleda jedna tipična nedelja rehabilitacije

Ponedeljak otvaramo procenom simptoma i planom opterećenja za celu sedmicu. Utorak i četvrtak su “trening” dani: radimo na ravnoteži, brzini reagovanja i ekonomiji hoda po realnim površinama (pločnik, ivičnjaci, stepenište). Sredu koristimo za kognitivne zadatke i ergonomiju kuće: raspored nameštaja, držači u kupatilu, osvetljenje. Petak je dan za re-test i edukaciju porodice – kako bezbedno pomoći, a da se ne “preuzme” pacijentova inicijativa. Subota je rezervisana za lakšu aktivnost u komšiluku – kratka šetnja do parka ili pijace, uz pravila bezbednosti. Ovaj ritam je primer i uvek ga prilagođavamo individualno, u dogovoru sa lekarom i u skladu sa smernicama koje preporučuju kontinuiran pristup rehabilitaciji u svim fazama lečenja tumora mozga. 

Kako odabrati pravog lekara i fizioterapeuta

U Beogradu postoji razvijena mreža bolničke i ambulantne nege. Centar/Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije je visoko specijalizovana ustanova sa dugom tradicijom i timom koji pokriva neurološku rehabilitaciju. Institut za onkologiju i radiologiju Srbije je referentna ustanova za onkološko lečenje i koordinaciju onkološke nege; u procesu oporavka važno je da vaš fizioterapeut komunicira sa onkologom i radijacionim terapeutom o planu zračenja i neželjenim efektima, kako bismo pravovremeno prilagodili vežbe. Ove institucije su dobar polazni okvir za umrežavanje nege u našem gradu.

Pa ipak, veliki deo rehabilitacije se ne završava već tek počinje od fizikalne terapije kod kuće – gde je pola posla u kontinuitetu, personalizovanom programu rehabilitacije i posvećenosti fizioterapeuta. 

Česte zablude i brige pacijenata i porodice

“Treba da mirujem dok sve ne prođe.” – Ne. Kontrolisana i dozirana aktivnost (uz uput neurohirurga) pomaže bržem oporavku i čuva samostalnost. “Ako me zaboli glava, sve sam pokvario.” – Bol jeste signal da usporimo, ali nije nužno znak oštećenja; gledamo celinu: krvni pritisak, vrtoglavicu, mučninu, neurološki status. “Vežbanje posle zračenja je opasno.” – Naprotiv, program umerenog intenziteta, prilagođen krvnim nalazima i umoru, preporučuju i onkološke rehabilitacione smernice; cilj je 150 minuta nedeljno aktivnosti umerenog intenziteta, uz mnogo dana “kratkih blokova”. 

Kada se treba hitno javiti lekaru

Nagla jaka glavobolja “drugačija nego inače”, novonastala slabost ili utrnulost, poremećaj govora, gubitak svesti, konvulzije, jaka mučnina sa povraćanjem, crvenilo i curenje iz rane, visoka temperatura – sve su to razlozi da odmah kontaktirate vaš tim lekara. Ovo nisu “uobičajene krize” rehabilitacije, već potencijalni znaci komplikacija koje traže lekarsku procenu bez odlaganja. Ovakva budnost je deo bezbednosnog okvira koji navode i neuroonkološke i nacionalne kliničke preporuke. 

Šta kaže stručna literatura?

Evropsko udruženje za neuroonkologiju (EANO) objavljuje multidisciplinarne smernice za negu odraslih sa primarnim tumorima mozga; one postavljaju standarde dijagnostike i lečenja i indirektno uokviruju rehabilitaciju kao deo integrisane nege. Britanski NICE jasno kaže da neurološka rehabilitacija treba da bude dostupna svim odraslim sa tumorima mozga, bez obzira na mesto stanovanja i pokretljivost, što je posebno relevantno za organizaciju nege u Srbiji. Cochrane-ov pregled o multidisciplinarnoj rehabilitaciji potvrđuje korist u smanjenju onesposobljenosti, iako je kvalitet dokaza heterogen – što je realnost u kompleksnim onkološkim stanjima. Noviji pregledi i studije za gliome pokazuju da rehabilitacija (fizioterapija, radna terapija, kognitivna i psihološka podrška) poboljšava funkcionalni ishod i kvalitet života. Konačno, sveža real-world studija o ranoj mobilizaciji u gliomima daje praktičnu poruku da bezbedno “ranije kretanje” donosi brže oporavke na nivou dnevnih funkcija i smanjuje boravak u bolnici. 

Na srpskom jeziku, tekstovi i praksa iz naše sredine osvetljavaju neurokognitivne posledice lečenja tumora CNS i potrebu za organizovanom rehabilitacijom, dok se klinička mreža u Beogradu oslanja na rad Univerzitetskog kliničkog centra Srbije i Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije. Iako domaćih specifičnih vodiča baš za tumore mozga još nema dovoljno, oslanjamo se na evropske i britanske smernice i uveliko se koriste u kontekstu naše zdravstvene mreže i realnih uslova života u Beogradu. 

Zaključak – put oporavka korak po korak

Rehabilitacija posle operacije tumora na mozgu nije sprint, ali nije ni trka bez cilja. Rani, bezbedni pokreti; jasan plan koji vodi funkcionalnim prioritetima; tim koji komunicira; i vaš aktivni ulog – to su stubovi. U Beogradu možemo da povežemo bolničku, ambulantnu i kućnu rehabilitaciju uz telerehabilitacione sesije. Kada radimo dosledno, dobijamo bržu samostalnost, sigurniji hod, bolju ravnotežu, otporniju kondiciju i veći osećaj kontrole nad danom – čak i u okolnostima koje ne možemo u potpunosti da biramo. Ako vam je potreban plan od prve nedelje do povratka kući, sa konkretnim vežbama, rasporedom i “semaforom” bezbednosti, obratite se stručnjacima koji poznaju neuroonkologiju i ima iskustvo u radu posle kraniotomije – to nije “luksuz”, to je standard savremene nege.

Deo relevantne literature:

Bartolo M., Zucchella C., Pace A., Lanzetta G., Vecchione C., Bartolo M., Grillea G., Serrao M., … Pierelli F. „Early rehabilitation after surgery improves functional outcome in in-patients with brain tumours.” J Neurooncol. 2012 May;107(3):537-44. doi:10.1007/s11060-011-0772-5.
Link: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/22124725/ PubMed

  • Pieczyńska A., Pilarska A., Hojan K. „Predictors of functional outcomes in adults with brain tumour undergoing rehabilitation treatment: a systematic review.” Eur J Phys Rehabil Med. 2022 Oct;58(5):666-674. doi:10.23736/S1973-9087.22.07510-4.
    Link: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35801976/ PubMed

Khan F., Amatya B., Yoon J., et al. „Multidisciplinary rehabilitation after primary brain tumour: a systematic review.” J Rehabil Med. 2015; (or similar). — Napomena: Ipak, ovaj članak “Multidisciplinary rehabilitation after primary brain tumour” iz 2015. je dostupan na PMC i obrađuje multidisciplinarnu rehabilitaciju kod tumora mozga. Link: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC6481476/ PMC

Pretplati se
Obavesti o
guest
0 Коментари
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Saveti
Uzroci, lečenje i rehabilitacija povreda šake

Šaka je jedan od najsloženijih delova ljudskog tela, sačinjen od kostiju, zglobova, tetiva, mišića i nerava, koji zajedno omogućavaju precizne pokrete i snagu potrebnu za svakodnevne aktivnosti. Povrede šake su